Biti realan ili biti... sanjar?

Ipak neće biti "drugog dijela" prošlog posta, bar ne zasad i to zato što se moja razmišljanja mijenjaju iz dan.

Ovaj post je inspiriran velikim dijelom događanjima u seriji Zaboravljeni slučaj koju gledam već duže vrijeme i nagledao sam se svakakvih slučajeva i (tužnih) životnih priča.

Nešto što sam primijetio (tek) nakon današnje epizode je da su oni koji stradavaju najčešće oni koji se izdvajaju iz skupine, tj. imaju neke različite stavove koji se protive vremenu u kojem žive. Bilo je između ostalog i ubijenog homoseksualca, zatim žena koja se nije htjela ponašati kao žena (više puta) i raznih sličnih primjera kad se netko "ne uklapa".

To me sve skupa navelo na razmišljanje je li uopće pametno biti drukčiji, sanjar u vremenu? Znam da sam u skoro svim prošlim postovima pisao o tome kako sam "drugačiji", kako ne pripadam ovom vremenu itd. Meni je to način života, razmišljanje o lijepim stvarima (koje u stvarnosti ne nalazim), izmišljenim svjetovima jer mi ovaj ne odgovara. Mislim da, kada bih bio "realan", čvrsto stajao na zemlji, da bi mi život bio puno manje lijep, ali to valjda ovisi od čovjeka do čovjeka, koliki je tko sanjar.

Sad sam se sjetio hippie pokreta. Ne znam puno o tome, ali pokušat ću saznati jer volim učiti, saznavati nove stvari itd. Kad saznam nešto više o tome, možda ću se moći na to osvrnuti, možda ima veze sa ovom temom.

Još bih se vratio na Zaboravljeni slučaj i njegove junake, tj. žrtve. Dakle, kako su se njihovi stavovi razlikovali od stavova ili ljudi koji su ih okruživali ili vremena u kojem su živjeli, netko ih je na kraju ubio i to je baš tužno. Zar nije onda poruka ove serije, koja je realna, znači i ovog svijeta, da se moraš uklopiti, prestati sanjati, čvrsto stati na zemlju i prihvatiti život onakav kakav jest?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.